6.3.26

Miroslav Mika Antić - Poslednja bajka




Ušunjam se u tvoj jastuk da ne znaš,
ušunjam se kao umor od jurnjave po sumracima,
pokrivam te celu noć,
a pre no sto se probudiš ostavim ti na rukama toplim od sna,
na trepavicama i rumenim obrazima mali smotuljak jutra,
jer drugo ništa i ne znam,
samo se u jutro razumem i raznosim ga kao mlekarice mleko,
kao pekari kifle,
kao poštari pisma velikom belom kočijom
koja neću da ti kažem kako se zove,
ali sama ćeš se setiti.

Нема коментара: