20.4.26

Lewis Carroll - Alisa u zemlji čuda


Voliš li me?" upita Alisa.
"Ne, ne volim te!" odgovori Beli Zec.
Alisa se namršti i spoji ruke, kao što je to radila kad god se osećala povređeno. "Vidiš?" odgovori Beli Zec. "Sad ćeš početi da se pitaš šta te čini tako nesavršenom i šta si pogrešila pa te ne mogu voleti makar malo. Znaš, zato te ne mogu voleti. Neće te uvek voleti, Alisa, biće dana kada će drugi biti umorni i dosadni, kada će im glava biti u oblacima i kada će te povrediti. Jer ljudi su takvi, nekako uvek uspeju da povrede jedno drugom osećanja, bilo nepažnjom, nesporazumom ili konfliktima sa samim sobom. Ako ne voliš sebe, makar malo, ako ne stvoriš oklop od ljubavi prema sebi i sreće oko svog srca, sitne dosade koje ti drugi prirede postaće smrtonosne i uništiće te. Prvi put kad sam te video, sklopio sam pakt sa samim sobom: 'Izbeći ću da te volim dok ne naučiš da voliš sebe.'" 


2.4.26

Stanislav Vinaver - Mi se čudno razumemo



Mi se čudno razumemo
k’o dva bola, k’o dva vala
k’o dva mosta u otkrića:
ja te volim čudno, nemo,
ti si ona čudna mala,
mašta drevna moga bića.

O tebi su pitalice,
od vekova moje bile,
odgovor o kom se sanja.
Odgovor je tvoje lice
ti si slika one vile;
iz dečačkih nagađanja.

I svi stari snovi, evo
polagano nadolaze
k’o da ide vreme tavno.
Svaki gest tvoj ja sam snev’o,
znam napamet tvoje fraze
svaku reč sam čuo davno.