Enes Kišević - Izmedju dva krika

Čovjek sam, i ništa ne znam.

Možda bih ti više mogao reći

Da sam svjetlo što se gnijezdi

U očima tvojim

Jer da sam i jelen, i jasen u planini

Zbog tebe bih sišao među ljude

Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo

Koje sve manje nosim kao teret

Dobro je što nisam niknuo

U nekom poljupcu prije,

Ili poslije tvoga daha.

Dobro je što sam se zadesio

U istom svijetu sa tobom.

Ovaj kratki izlet na zemlji

U meni već prerasta

U jedno sveopće viđenje s tobom

Ma gdje bila na svijetu

Dobro je znati da jesi.

Krikom me moja roditeljka

K tebi donijela,

I krikom ću nebo prepoloviti

Kad se budem otkidao od očiju tvojih

Enes Kišević - I ništa te kao ne boli

Dan je kao suncan.

Ti si kao veseo.

Prolazis, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.

Svima je kao dobro.

Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Zivi se kao u miru.

Ptice su kao slobodne.

Buducnost kao na dlanu.

Savjest je kao cista.

I suncu je kao jasno.

O, srce, kao pjevaj.

Svi se kao brinu o svima.

Svatko je prijatelj kao.

Svima je kao stalo do tebe,

i do svijeta.

I dan kao ode.

I ti se kao smijesis!

I nista te kao ne boli.