30.12.06

Fridrih Niče "Tako je govorio Zaratustra"


art credits: Frida
"Ako imaš neku vrlinu, ona je samo tvoja, ne deliš je ni sa kim. Svakako, želiš da je nazoveš po imenu i da je miluješ, želiš da se zabavljaš njome. I gle! Sada deliš njeno ime sa narodom, i postao si narod i stado sa svojom vrlinom.
Bolje bi učino da kažeš - neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe.
Tvoja vrlina neka bude odveć uzvišena za prisnost imena - i ako moraš o njoj govoriti, ne stidi se da mucaš.
Zato, slobodno govori i mucaj - to je moje dobro, to volim, samo ovako želim da je dobro."

15.12.06

Dušan Kovačević "Klaustrofobična komedija"




"MILICIONER: Šta radiš to, Sava?
SAVA: Skupljam stari hleb. Za svinje.
MILICIONER: Držiš svinje?
SAVA: Ne držim, izdržavam ih. Posle prodaje izdržavaju one mene... Tako, izdržavamo se.
MILICIONER: Hm... Mala ti plata, Sava.
SAVA: Mala... Pomažem sina, kćerku, sestru, brata i majku.
MILICIONER: Puno ih je.
SAVA: Nije njih puno, moj Vule, nego je mene malo. Da me ima više, bilo bi mi lakše. A njih hvala bogu, nikad previše.
...
MILICIONER: Da... a ja mislio da bacaš djubre, pa se baš obradovao što te vidim.
SAVA: Pre pola godine sam prestao da plaćam komunalno. Kad su me tužili, rekao sam sudiji: Neću da plaćam, jer ja nemam šta da bacim... A malopre se nešto mislim da sam, ipak, pogrešio. Morao bi da im plaćam, ali ne zato što ne bacam, već za ono što uzimam... A tebi je malo krivo što vidiš da skupljam hleb?
MILICIONER: Jeste... I da znaš, ima da ti pomognem... Ima da predješ da radiš kod mene. Nećeš ti meni da prekopavaš tudje djubre.
SAVA: Sve zavisi, moj Vule, šta je djubre... Jedan moj komšija, inače baš gospodin čovek, krenuo uoči Nove godine da baci djubre. Lift se zaglavio, a ovi što ga odglavljuju otišli na doček. Kad su ga oslobodili posle dva dana, čovek pojeo sve što je poneo da baci.
MILICIONER: Djubre?
SAVA: Bilo djubre dok nije ogladnio. Sutradan, po zaglavljivanju, počeo da prebira po kesama: ovo još može da se jede, ovo nije djubre, ovo jeste, ovo nije... Prvi dan. Drugi dan sve pojeo. Našli ga s praznim kesama. Još se izvikali na njega: Što si pošao da baciš kad nije bilo za bacanje! Vozaš se iz luksuza! Morao čovek da se izvinjava što je dva dana proveo u liftu i jeo djubre.
MILICIONER: Da... svega ima.
SAVA: A jedan moj komšija, pesnik, kad je čuo ovo, rekao mi je: Znaš, Savo, neko jede djubre u zaglavljenom lifrtu, a većina u zaglavljenoj državi. Veli, dok nam ne odglave državu, siti ćemo se najesti djubreta."

14.12.06

Vidosav Stevanović "Testament"

"... za sreću ima pravila, jer za pametnog nije sve slučaj. Napor može da pomogne sreći. Neki se zadovoljavaju time da dobroćudno stanu pred vrata boginje sreće i čekaju, dok im se ne otvore. Drugi, već bolji, streme napred i služe se svojom pametnom odvažnošću, da na krilima njene vrednosti i hrabrosti dostignu boginju i dobiju njenu milost. Ali, pravo misleći, nema drugog puta osim puta vrline i opreznosti, jer svako ima upravo toliko sreće i nesreće, koliko uma i bezumlja."

8.12.06

Herman Hese "Demijan"



"Zajedničko življenje - to je lepa stvar. Ali to što vidimo da svuda cveta, to nije zajedničko življenje. Ono će se iznova roditi iz medjusobnog upoznavanja pojedinaca i ono će za čas dati svetu drugi oblik. Ono što sad postoji kao zajedničko življenje jeste samo stvaranje stada. Ljudi pribegavaju jedni-drugima zato što se plaše jedni-drugih. A zašto se plaše? Čovek se samo onda plaši kada nije sam sa sobom u dosluhu. Ti ljudi koji se tako strahovito sabijaju, puni su straha i puni su zlobe, jer niko nema poverenja ni u koga."

7.12.06

Herman Hese "Demijan"

art credits: utopic man
"Ako čovek koji nešto nužno traži, nadje to što mu je nužno, onda mu to ne pruža slučaj nego on sam, njegova rodjena žudnja i moranje odvode ga tamo."

*

"Nemojte se podavati željama u koje ne verujete. Ako budete te želje valjano želeli, i ako budete u sebi potpuno ubedjeni u ispunjenje, onda je i ispunjenje tu."

6.12.06

Herman Hese "Demijan"

art credits: Kalbi Camdan
"Šta je u stvari istinski živ čovek, to se danas svakako zna manje no ikada, te se zato ubijaju u gomilama ljudi od kojih je svaki dragoceni ogled prirode - koji postoji samo jedanput. Ali, svaki čovek nije samo on sam, nego je on jedinstvena, sasvim posebna, važna i znamenita tačka u kojoj se pojave sveta ukrštaju samo jedanput na taj način i nikada više. Zato je povest svakog čoveka važna, zato je svaki čovek, dokle god živi i ispunjava volju prirode, izvanredan i dostojan svake pažnje. U svakome je otelotvoren duh, u svakom pati stvorenje, u svakom se izbavitelj raspinje na krst..."

5.12.06

Herman Hese "Demijan"


art credits: Kalbi Camdan

"Svako mora jednom da načini korak koji ga rastavlja od njegovog oca, od njegovog učitelja. Svako mora da oseti ponešto od tvrdoće usamljenosti, mada većina ljudi može to slabo da podnese, te uskoro ponovo povija kičmu."

29.11.06

Branko Miljković "Vatra vatru ne gori"

art credits: Hellenne Vermillion

"Ako me pitaš gde su te šume, reći ću ti: u pepelu...
Ja želim samo jedno: da veruješ u taj pepeo.
A to ćeš zaista moći ako shvatiš da vreme treba pobedjivati,
što svešću, što pesmom, što zaboravom,
ali nikada nadom, niti onim što je već ostvareno.
Dakle, vatrom koja je vrlo slična praznini, a ne senkom."

26.11.06

Tenesi Vilijams "Mačka na usijanom limenom krovu"

art credits: Geckokid
"Čovek je životinja koja umire i ako ima novca, kupuje, kupuje, kupuje. I ja mislim da kupuje sve što može da kupi zato što negde u podsvesti gaji ludu nadu da će jedna od tih kupovina biti i život koji će večno trajati. A to mu se nikad neće dogoditi."

21.11.06

Ketrin Nevil "Osmica"




"Lakrdijaš iz špila karata od vajkada se poistovećuje sa Smrću. Ali on je takođe simbol ponovnog rođenja. Kao i nevinosti koja je krasila čovečanstvo pre Pada. Dopada mi se da razmišljam o njemu kao o vitezu svetog grala, koji mora biti prostodušan da bi se sapleo o sreću za kojom traga."

16.11.06

Seren Kjerkegor "Dve rasprave"

"Moja sumnja glasi: Kako se onaj koji voli, mogao odlučiti na to, da ljude učini toliko krivim, da im njegovo ubistvo padne na dušu? Zar nije on, kao onaj koji voli, na svaki način mogao to sprečiti i radije malo popustiti...
Ali on želi svoju smrt. Kada neki čovek želi da umre, to znači da kuša Boga, jer nijedan čovek ne sme da se drzne na takav sporazum sa Bogom. Pa ako se i oslobadjanje krivice onih koji su ga ubili sastoji u tome što ga oni i pored najbolje volje nisu mogli razumeti, odgovornost će mu samo utoliko postati veća što će oni postati krivi zbog ubistva.

Ljudi često misleći na nekog savremenika kažu kako je nerazborito da se upustio u borbu sa silama koje ga mogu ubiti, ali se dive odavno umrlom koji je imao tu hrabrost i istrajnost da ostane pri svom mišljenju.

Zato se vera odnosi samo na ono čovečansko kada se priča o Hristu. Imati veru, ne znači biti kriv i grešnost svoju shvatiti. Već, shvatiti Hrista, njegov život ljudski shvatiti. "

15.11.06

Erih Marija Remark "Trijumfalna kapija"



"On je išao. Naučio je svoju prvu lekciju. Pomozi ako možeš - učini onda sve, ali kada više ništa ne možeš da učiniš - zaboravi! Okreni se! Drži se čvrsto! Sažaljenje je stvar za mirna vremena. Ne kada se radi o životu. Pokopaj mrtvace i živi životom. Moraćeš ga još upotrebiti. Žalost je jedno, činjenice su drugo. Čovek žali manje zato što ipak vidi i priznaje činjenice. Samo se tako održava."

11.11.06

Arsen Dedić "Mali narodi"

art credits: Fruit Punch 1
"Mali narodi trebaju velike pesnike.
Mali glumci rasipaju velike geste.
Mali supruzi potrebuju veće supruge.
Mala kazališta igraju istorijske drame.
Mali ljudi uplaćuju velike automobile.
Male pesme zatvaraju velike glasove.
Mali narodi trebaju samo velike pesnike.
Pobedjeni pevaju junačke pesme,
a pobednici?
Kroz to vreme diskretno ćute..."

8.11.06

Vladimir Pištalo "Manifest"

art credits: Sam1979

"Sa tugom gledamo u isto kiklopsko oko Sunca i Meseca, u koje su gledali i naši preci. Nosimo njihova izmenjena lica."

1.11.06

Den Simons "Ljubav i smrt"




Ležali smo na jastucima, ona i ja, i istraživali jedno drugome lice pri zamaskiranom svetlu. Kada mi je dodirnula obraz, uzeo sam je za ručni zglob i čvrsto stegao.

„Plašiš se“, upita ona, ili reče, iako joj tamne oči nisu bile upitne.
Nisam odgovorio.
Trenutak kasnije, ona reče: „Ali, poznaješ me...“Ćutao sam još jedan tren.
„Da“, rekoh konačno. „Poznajem te“.
Ona se osmejnu još jednom i ovog puta činilo se da tamo ima manje podrugljivosti a više zadovoljstva. Pustio sam joj ručni zglob, ali umesto da mi pomiluje obraz, zavukla je svoju hladnu ruku ispod posteljine.
Trgao sam se jedva primetno kada su mi njeni prsti dotakli bok i kada ih je ostavila tamo nepomične, neposredno iznad izbočine moga kuka.

Kao kada neko želi da prepadne životinju koja možda žudi, a možda i ne, da dopusti da bude mažena.

29.10.06

Djakomo Kazanova "Memoari"


"Žena je kao knjiga, koja se, bila dobra ili loša, mora najpre svideti naslovnom stranom. Ako ta stranica nije zanimljiva, neće pobuditi želju za čitanjem, a ta je želja upravo tolika koliko je zanimanje što ga naslov podstiče. Naslovna strana kod žene ide odozgo do dole, baš kao kod knjige; pa tako i njene noge; koje zanimaju sve muskarce kojima su ukusi slični mojima, imaju istu privlačnost kao i oprema knjige. Medjutim, većina ljubitelja ili premalo ili nikako ne pazi na ženske noge, baš kao što većina čitalaca ne mari za izdavača knjige. Stoga žene s pravom posvećuju toliku brigu licu, odeći i držanju, jer samo time mogu u onima koje priroda nije pri porodu obdarila slepoćom potaknuti radoznalost i želju da ih pročitaju. Ali kao što ljudi koji su pročitali mnogo knjiga požele na kraju nove, pa bile i loše, tako se i muškarac koji je upoznao mnogo krasnih žena na kraju zaželi ružnih, samo neka su nove."

25.10.06

Ričard Bah "Jedno"

art credits: Complejo
"Ljudi sa istim ljubavima nisu stranci čak i ako se nikada nisu upoznali!"

"Svi na ovom svetu - svi smo mi odrazi, svi smo živa ogledala jedni drugih."

24.10.06

Ričard Bah "Jedno"

"Bez obzira koliko smo sposobni ili dostojni, nikada nećemo dopreti do boljeg života dok ga ne zamislimo i dozvolimo sebi da ga imamo."

"Loše stvari, nisu najgore stvari koje nam se mogu desiti. Najgora stvar koja nam se može dogoditi je Ništa!"

"Osećamo se najbespomoćnije kada smo napravili odluku ne odlučivši ništa, kada sami ne krojimo svoje živote."

"Treba sami da sledimo svoju stazu, da sledimo sopstveno a ne tudje osećanje ispravnog."

23.10.06

Ričard Bah "Jedno"

"Držite se svog osećanja ispravnosti, svoje unutrašnje etike, čak i kada je teško ili opasno, ili kada ljudi smatraju da ste čudni. Ta čudnovatost vas izdvaja!"

"Pogrešni koraci su isto toliko važni koliko i ispravni. Ponekad - čak i važniji."

"Sićušna promena danas, dovodi nas do dramatično različitog sutra. Postoje veličanstvene nagrade za one koji odaberu strme, teške puteve, ali godine skrivaju te nagrade. Svaki izbor činimo u ravnodušnom stilu."

"Karakter se oblikuje praćenjem sopstvenih, najviših osećanja pravednosti, verovanjem u ideale iako nismo sigurni da će se ostvariti."

"Jedini izazov naše pustolovine na Zemlji je da se uzdignemo iznad sistema smrti, ratova, vera, nacija, razaranja - da odbijemo da budemo njihov deo, i umesto toga izrazimo ono najbolje što imamo u sebi."

19.10.06

Petar Jevtović "Ana je volela ljude"

art credits: PurePoison89
"Realista, a mesečarka...
Oskudna u reči, za one sulude.
Budila se, protezala u mojoj mašti
(koliko je Ana volela ljude?!)

Donosila je studentu boks cigareta.
I škotske tvrdice-rakoje ljute.
Upijala mi je oko u oko.
(da li je Ana volela ljude?!)

Uvlačila mi je zrelost kroz ključaonicu.
Ravnjala mi je krevet (mesto zablude)
Ispraćao sam je, uglavnom, ko guvernantu
i pitao tišinu: dal' voli ljude?

Ana, dobri trener u mom razvijanju...
Sad puštam godinama neka presude,
pošto je probudila mrtvog pesnika,
presuda urla: (ta voli ljude)!

Da li su ljudi voleli Anu?
Dvolične koleginice. Pijačarke grube.
Da li su videle, koliko u sebi
sa svih jezika prevodi ljude!"

12.10.06

Petar Jevtović "Jesen je, opet je jesen, Ana..."

art credits: IrinArt
Sedim u sličnoj sobi.
Ko zna koja je jesen?!
Olinjalo mi je srce.
(suton pod čelom zanesen)

Požuteli mi prsti,
od duvana i tuge.
Život mi je oteo tebe,
a nije mi dao druge. Skrcala si mi kosti.
I ujela me za dušu...
Sada, pod kišama surim,
žedjam ljubavnu sušu! Otupeli me snovi,
očnjake dok oštri čama...
Lajem na zvezde, tebi -
ti ne razumeš, Ana...

Promenila si se i ti!
I ti, uz ljude druge.
Čak su i rođački poljupci
na prečac, dobili zube.

Da! Tako nam je sjajno,
da se složiš na teme.
I samo su ptice još nežne -
(ipak je surovo vreme)

Zato prećutkujem rime
i mamurlike brojim,
kad osetim da volim,
napišem: "Ja se bojim!"

Da! Otkotrlja mi mladost,
niz dušu suza slana.
Jesen je! Jesen je! Jeeesen!!!
Zašto smo žuti, Ana?!

10.10.06

Petar Jevtović "Jesen je, šta da ti kažem, Ana?"

art credits: Sanja Perić
"Jesen je! Šta da ti kažem, Ana?!
Eto, kiša ne pada, (ali mi je u duši)...
Iznutra - vraški kiši.
(Začudo prazne su mi oči)

Jesen je! I žute reči klize po mome stolu.
I danas na mome pragu nema nikakvog gosta - sivilo!
(umesto bola)

Jesen je! Šta da ti kažem, Ana?!
Nisu valjda potrebne, ni neke reči, draga...
(Ovo je surovo vreme)... Jesen je! Šta da ti kažem, Ana?!"

8.10.06

Tomas Man "Čarobni breg"

“…Telo, ljubav, smrt – to troje čine samo jedno. Jer telo je bolest i požuda, a ono nam donosi smrt. Da, oboje je puteno, i ljubav i smrt, i u tome je njihov užas i njihova magija … O, čarobna organska lepoto, koja se ne sastojiš ni iz uljane boje ni iz kamena, već iz materije žive i raspadljive, pune grozničave tajne života i truljenja.“

5.10.06

Milan Oklopdžić "CA Blues"



 

"Ustala je i spustila čašu na kuhinjski sto. Iscepala je list iz kalendara i bacila ga u kesu za djubre. "Ja moram da znam čoveka", rekla je. Ti se pokrivaš nečim... ti si u stvari, sasvim drugi čovek od onoga o čemu pišeš. Volela bih da mogu da te znam, onako kako ja to hoću, samo pet minuta..."
"Izvoli", rekao sam, računajući da je ostalo još desetak minuta do njenog polaska.
"Jednoga dana ćeš opet doći na moja vrata i susedi će reći da ja više nisam tu. Zbog ljudi kao što si ti. Ja se zbog njih selim iz mesta u mesto...
"Jean", rekao sam, "reći ću ti gde leži greška. Jedina. Ti isuviše erotizuješ muškarca da bi ovaj posle mogao da dodje kod tebe, pije, i recituje Lorku... "

25.9.06

Horhe Luis Borhes "Pretnja"




"To je ljubav. Pokušacu da se sakrijem ili pobegnem.Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu. Lepa maska se promenila, ali, kao i uvek, jednistvena je. Čemu moji talismani: bavljenje književnošcu, nepouzdana erudicija, učenje reči koje je koristio oštri sever da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena.
Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela spokoj.
To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.
Ima jedan ulični ugao kojim se ne usudjujem da prodjem.
Vojske me već opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.)
Ime jedne žene me odaje.
Boli me jedna žena svuda po telu."

23.9.06

Dejvid H. Lorens "Ljubavnik Lejdi Četerli"



"Nije ti žao, je li?", upita dok je išao kraj nje.
"Ne! Nikako! A tebi?", upita ona.
"Zbog toga? Ne!", reče. Zatim, posle nekog vremena, dodade: "Ali, ima tu i ono drugo."
"Šta drugo?", zapita ona.
"Ma.. ostali svet. Sve te komplikacije."
"Zašto komplikacije?", upita ona razočarana.
"Uvek je tako. Za tebe isto koliko i za mene. Uvek ima komplikacija."
Potajno su koračali dalje po pomrčini.
"I jel ti žao?", upita ona.
"Na neki način!", odgovori on, gledajući u nebo, "samo kada ne bi bilo toliko drugih ljudi na svetu."
Ona se nasmeja. Stigli su do kapije parka. On je otvori.
"Ja neću dalje...", reče.
"Nemoj!", ona ispruži ruku, kao da će se rukovati. Medjutim, on je uze svojim obema.
Rastadoše se i ona ode kroz park. "

18.9.06

Film "12 majmuna"



Jeffrey Goines: There's the television. It's all right there - all right there. Look, listen, kneel, pray. Commercials! We're not productive anymore. We don't make things anymore. It's all automated. What are we *for* then? We're consumers, Jim. Yeah. Okay, okay. Buy a lot of stuff, you're a good citizen. But if you don't buy a lot of stuff, if you don't, what are you then, I ask you? What? Mentally *ill*. Fact, Jim, fact - if you don't buy things - toilet paper, new cars, computerized yo-yos, electrically-operated sexual devices, stereo systems with brain-implanted headphones, screwdrivers with miniature built-in radar devices, voice-activated computers...
Louie: Science ain't an exact science with these clowns but, they're getting better.
James Cole: Look at them. They're just asking for it. Maybe the human race deserves to be wiped out.
Jeffrey Goines: Wiping out the human race? That's a great idea. That's great. But more of a long-term thing. I mean, first we have to focus on more immediate goals.

15.9.06

Salman Ruždi "Tlo pod njenim nogama"




"Dugo sam verovao da u svakoj generaciji ima nekoliko duša, nazovite ih srećnicima ili prokletima, koje su prosto rođene tako da ne pripadaju, koje dolaze na svet poluodvojene, ako hoćete, bez čvrste veze sa porodicom ili mestom ili nacijom ili rasom; da možda ima na milione, milijarde takvih duša, možda isto toliko nepripadajućih koliko i pripadajućih. Jer su oni koji cene stabilnost, koji se plaše prolaznosti, neizvesnosti, promena, podigli moćan sistem stigmi i tabua protiv neukorenjenosti, te razarajuće antidruštvene sile, tako da se uglavnom prilagođavamo, pretvaramo se da nas motivišu vernost i solidarnost koje u stvari ne osećamo, krijemo svoje tajne identitete ispod lažne kože onih identiteta koji su odobreni pečatom "pripadajućih". Ali, istina procuri u naše snove; dok smo sami u krevetu (jer noću smo potpuno sami, čak i ako spavamo sa nekim), vinemo se, letimo, bežimo. A u budnim sanjama koja naša društva dozvoljavaju, u našim mitovima, umetnostima, pesmama, slavimo nepripadajuće, drugačije, odmetnike, čudake.

Tako ja to vidim. Vi ne morate da se složite. Možda nas, na kraju krajeva, i nema tako mnogo. Možda i unosimo razdor i možda smo antidruštvena sila i možda nas treba zabraniti. Vi imate pravo na svoje mišljenje. Sve što ću ja reći je: mirno spavaj, dušice. Čvrsto spavaj i lepo sanjaj."

13.9.06

Salman Ruždi "Tlo pod njenim nogama"

"Gubitak Istoka znači dezorijentisanost. Pitajte bilo koga moreplovca – na moru je vodič istok. Ako izgubite istok, izgubili ste uporište, izvesnost, znanje o tome šta jeste i šta bi moglo biti, a možda i sam život. Za kojom ste zvezdom pošli stigavši na ovu putanju? Tako je. Istok je orijentacija, orijentir, Orijent. Tako glasi zvanicna verzija. Tako kaze jezik, a jezik nikada ne treba dovoditi u pitanje.
Ali pretpostavimo ipak nešto drugo. Šta ako je čitava priča – orijentacija, svest o mestu boravka i sve ostalo – šta ako je sve trik? Šta ako je sve – dom, bratstvo, čitava šarada – samo ogromno, sveopšte, vekovno ispiranje mozga? Šta ako pravi život započinje tek kad se usudite da sve odbacite? Kad se otisnete od ukotvljenje ladje porodičnog doma, presečete konopce, ispustite lanac, isplovite van mape, kad jednostavno isparite, nestanete, zbrišete, šta god – možda biste tek tada mogli da živite slobodno! Bez uputstava kako da postupate, zašto i gde da živite. Tamo gde niko ne bi mogao da vam naredi da odete nekud i poginete za njega, ili za boga, niti bi mogao da vas preslišava zbog toga što ste prekršili pravila, ili zbog toga što ste baš vi jedan od onih kojima, iz razloga koji vama, nažalost, ne mogu biti saopšteni, nešto nije dozvoljeno. Možda morate da prodjete kroz okean beznadja, kroz haos i još dalje, morate da podnesete samoću i nesnosan strah zbog gubitka sidra, užas pojedinaca oko koga se obrću horizonti, poput stranica novčića koji je neko bacio u vazduh.
Vi to ne želite. Većina to ne želi. Svetska perionica mozgova ima prilično veštu ruku – ne skači sa te litice, ne idi kroz taj prolaz, ne ulazi u taj vir, ne rizikuj, nemoj preći tu crtu, ne iskušavaj me tako grubo, upozoravam te da me ne začikavaš, a ti to ipak činiš, stavljaš me na probu. Nećeš dobiti priliku, zaboravio si molitvu, uništen si, svršeno je sa tobom, nisi mi ništa, mrtav si za mene, za svoju porodicu, naciju, rasu i za sve što je trebalo da ti bude vrednije od života, i da mu služiš kao gospodaru, da ga slepo pratiš, da mu se klanjaš, da ga obožavaš i da mu se pokoravaš; mrtav si, čuješ li me, gotovo je, bedno kopile, a čak ti ni ime ne znam.
Zamislite ipak da ste to učinili. Da ste iskoračili sa kopna ili skočili u kobni vir i da pred sobom vidite čarobnu dolinu koja se nalazi na kraju Svemira, blaženo carstvo vazduha. Sa svih strana dopire muzika, a vi je udišete – izdišete, bez prestanka, tako da je postala deo vašeg tela. Sladja je od „poseda“ u vašim grudima.
Vina je bila prva koja je to učinila. Ormus je skočio za njom, a ja sam kao i obično bio na začelju. I mogli bismo dugo raspravljati o tome zašto smo skočili, i da li nas je neko gurnuo, ali ne možete osporiti da smo svi to učinili. Bili smo tri kralja Dezorijenta.
Ostao sam samo ja da ispričam našu pricu."

5.9.06

Momo Kapor "Knjiga žalbi"

art credits: MOTHart
"Tu sam gde sam, i ponekad, kad otvorim oči da bih na čas, dva zbrisao iz svog filma, bacim pogled na veliku zastakljenu sliku ulice u čijem se okviru neprestano smenjuju prizori. Stakla knjižare su, inače, malo zatamnjena, tako da svi koji prodju ispred njih ne odolevaju samozaljubljenosti; obično zagledaju lice ili odeću, pažljivo popravljaju neposlušni pramen kose ili čvor na kravati, narcisoidno pilje u svoj lik, procenjujući ga u prolazu, žene ovlaže usne, isprobaju neki novi zavodljivi pogled iskosa, ne znajući da ih posmatram.
Koliko nesigurnosti izmešane sa sujetom! Kako izgledam? Jesam li privlačna?
Dok ih tako gledam skriven bleskom izloga, nevidljiv sve dok ne pridju sasvim blizu stakla, čini mi se da je čitav svet napolju samo jedan ogromni glupi akvarijum, u kome se čudni primerci čovekolikih riba love, preganjaju, progone, proždiru, hrane u hodu, razmnožavaju..."

3.9.06

Jovan Dučić "Blago cara Radovana"

"Nikada čovek ne može da kaže onoliko mudrosti koliko može da prećuti ludosti, čak i gluposti. Jedino ćutanje može da prikrije kod čoveka strasti koje su najnasrtljivije i najštetnije: sujetu, lakomost, mrzovolju, osvetoljubivost, mizantropiju. Jedino ćutanje može da sačuva čoveka od posledica koje mogu da mu nanesu trenutna i nesmotrena raspoloženja, i nagle i nepromišljene impulsije."

1.9.06

Jovan Dučić "Blago cara Radovana"


"Svaka mržnja je strah ili zavist. Čovek odista hrabar ne mrzi nego prezire. U osećanju mržnje ima uniženja za nas same, a u preziranju ima ponosa i uverenja da smo bolji i viši od onoga koga preziremo, i da možemo bez njega i da smemo protiv njega!"

28.8.06

Film "Šaptač" (The Horse Whisperer)



Tom Booker: Ponekad, ono što nam izgleda kao predaja, nije predaja. Već se radi o tome, šta se dešava u našim srcima. O tome, što u jednom trenutku potpuno jasno možemo da vidimo život takav kakav je, i sposobni smo da ga prihvatimo jer želimo da budemo iskreni prema sebi ma koliko to bola da povlači. Jer, u suprotnom, bol neiskrenosti i iluzije je mnogo, mnogo jači.

*

Grace: Da li se ti ičega bojiš Tome?
Tom Booker: Starenja. Bojim se da ću jednoga dana biti neupotrebljiv.

*

Annie: Čula sam da vi pomažete ljudima kada imaju probleme sa konjima?
Tom Booker: Tačnije, ja pomažem konjima jer imaju probleme sa ljudima.

27.8.06

Fransoaz Sagan "Odgovori"



"Ponajčešće ljubav znači rat. Borba u kojoj svako nastoji da ščepa za vrat onog drugog. Sastoji se od ljubomore, posedovanja, pripadanja, čak u odnosima koji izgledaju najširokogrudiji. Kao u svim drugim bitkama i u ovoj padaju žrtve. Uvek postoji jedan koji voli više nego drugi, jedan koji pati, drugi - koji pati zato što nanosi patnju. Na sreću, ne pate uvek jedni te isti, pa odnos može da se preokrene. Ali, postoji i izvesna nežnost koja nam pomaže da prihvatimo onog drugog, a koja se sastoji od poverenja i dostojanstva. No, žalosno je što ljudi uvek nastoje da dobiju na jednoj strani ono što su izgubili na drugoj. Malo ih je koji su zadovoljni položajem i svojim materijalnim stanjem. Oni pokušavaju da to nadoknade na račun drugih u svojim ljubavnim odnosima, jer žele nešto da se ušićari. Dobija se, dok sve ide svojim tokom. Osim toga, u ljubavnim odnosima postoje "smicalice" kojima se možemo poslužiti, te ostaviti partneru da posumnja da li ga uopšte volimo. Meni je to odvratno. Postoji, takodje, jedan prirodan, razuman odnos koji potvrdjuje činjenica da ako neko s vama živi, s vama spava i smeje se - s vama, onda vas zacelo i voli, pa onda čemu sumnjati da će prvom prilikom da otprhne."

20.8.06

Milenko Vučetić "Bežanje od sreće"

"Ko se nije odricao zabluda iz mladosti, veruje da je to bolan proces. Menjanje pogleda je, ipak, sama evolucija. Mladalačka opčinjenost je u mnogim slučajevima, samo služenje nezrelom traganju za božanskim silama u sopstvenom biću, otpor dolazećim saznanjima o ograničenosti pojedinačnih moći. Tek puna istina u kružnoj liniji zatvara zablude u prsten."

18.8.06

Milenko Vučetić "Bežanje od sreće"

art credits: Complejo
"Ljudi su otvoreniji kada ne znaju da smo o njima već nešto čuli, kada osećaju potrebu da nam se sami predstave; u obrnutom slučaju otvaraju se nervozno i pogrešno, iz straha da ne pokvare neku predstavu o sebi ili iz potrebe da nešto isprave."

14.8.06

Mari Ebner Ešenbah

"Svađa među pravim prijateljima ili pravim ljubavnicima ne znači baš ništa. Opasne su samo svađe među ljudima koji se posve ne razumeju."

12.8.06

Borislav Pekić - misli


Ako pod realizmom podrazumevamo odsustvo ciljeva, osim onih koji su nam dostupni, onda je to jedno podljudsko orijentiranje. Credo qui absurdum je najuzvišeniji princip ljudskog duha i jedina garancija njegove pobede.

Napredovati ne znači gmizati od jednog do drugog duhovnog meridijana nego kirkegorovski riziko, prometejska pljačka tajne, samoubilački skok u neizvesnost, avantura apsurda, kome svojim prisustvom pridajemo značenje.

preuzeto sa: www.borislavpekic.blogspot.com

8.8.06

Borislav Pekić - misli



Istočna medicina tvrdi da da bi bio zdrav čovek s vremena na vreme mora bolovati. Shodno tome mora on s vremena na vreme biti lud da bi dublje mislio i slep da bi dalje video. Da li to, međutim, znači da od vremena do vremena mora biti mrtav da bi uistini živeo?

*

Čovek ima sve što je potrebno za osvajanje Univerzuma, sve kreativne sposobnosti, imaginaciju, neograničeni egocentrizam, bezobzirnost i prema sebi i prema svim drugim oblicima egzistencije, nagon za održanjem, strah od smrti i osećaj izabranosti, iluziju pozvanja.

*

Ljudi koji pod, pod urgencijom novih saznanja, svoja mišljenja nisu kadri da menjaju, nemaju mnogo uslova i razloga ni da ih imaju.

*

U antropološki epos uvelo me je zanimanje za prirodu čoveka, za njegovu suštinu, a iznad svega osećanje da živim u tuđem, naopakom, pogrešnom svetu, civilizaciji koja ne saobraća s autentičnim duhom humaniteta, u istoriji koja izgleda kao ljudska ali ljudska nije, ne samo zbog svojih promašaja nego, pa i više, zbog svojih “uspeha”.

preuzeto sa: www.borislavpekic.blogspot.com

4.8.06

Film "Beautiful Girls"



Paul: Supermodels are beautiful girls, Will. A beautiful girl can make you dizzy, like you've been drinking Jack and Coke all morning. She can make you feel high full of the single greatest commodity known to man - promise. Promise of a better day. Promise of a greater hope. Promise of a new tomorrow. This particular aura can be found in the gait of a beautiful girl. In her smile, in her soul, the way she makes every rotten little thing about life seem like it's going to be okay. The supermodels, Willy? That's all they are. Bottled promise. Scenes from a brand new day. Hope dancing in stiletto heels.

*
Willie Conway: I just want something beautiful.
Michael 'Mo' Morris: Shit, Willy, we all want something beautiful...

*
Tommy: Can I ask you a question?
Andera: Go ahead.
Tommy: How long have you been going out with you boyfriend?
Andera: Eight months.
Tommy: And it's good?
Andera: It's very good.
Tommy: He makes you happy?
Andera: Yeah. I look for that in a man you know. The ones that make me miserable don't seem to last.
Tommy: Right.
Andera: You know there are fours words I need to hear before I go to sleep. Four little words. "Good night sweet girl." That's all it takes. I'm easy, I know, but a guy who can muster up those four words is a guy I want to stay with.

25.7.06

Stendal



 

"Čovek sretne neku ženu i poražen je njenom ružnoćom. Uskoro, ako ona nema pretenzija, izraz njenog lica čini da on zaboravi nedostatke njenih crta; on nalazi da je ljupka. Zamišlja da bi je neko mogao voleti. Posle osam dana on ima neku nadu. Posle osam dana nada mu je oduzeta. Posle osam dana on je lud. "

24.7.06

Antoan-Sent Egziperi "Mali princ"


"Mi koji razumemo život, mi zaista ne marimo za brojeve!"

"Trebalo je da sudim po delima, a ne po rečima!"

" Čovek samo srcem dobro vidi. Važno je očima nevidljivo. Oči su slepe. Treba tražiti srcem."

"Kada čovek dopusti da se pripitomi, može se dogoditi i da zaplače."

23.7.06

Erih Marija Remark "Crni obelisk"


"Žena koju želi neko drugi, pa ma to bio i kakav majstor za mrtvačke sanduke, smesta biva draža nego ranije. Čovek, šta da se radi, živi mnogo više od relativne nego od apsolutne istine."

12.7.06

Milan Kundera "Smešne ljubavi"

art credits: Betteo
"Ali postavi sebi jedno pitanje:
- Zbog čega zapravo da govorimo istinu?
Šta nas za nju obavezuje?
Zamisli da sretneš ludaka koji tvrdi da je riba i da smo svi ribe. Hoćeš li da se svadjaš sa njim? Hoćeš li se pred njim svlačiti i pokazivati da nemaš peraja? Hoćeš li mu kazati u oči šta misliš? Kada bi mu govorio uvek i jedino čistu istinu, samo ono što o njemu zaista misliš, prihvatio bi ozbiljan razgovor sa ludakom i sam bi tako postao ludak.
E tako je i sa svetom oko nas! Kada bih mu uporno govorio istinu u oči, to bi značilo da ga shvatam ozbiljno. A shvatati ozbiljno nešto tako nevažno, to znači postati i sam nevažan."

11.7.06

Milan Kundera "Smešne ljubavi"

"Postoji nekakav spoljašnji izgled žene, koji takozvani ukus malog grada pogrešno tumači kao lepotu. A zatim, postoji stvarna erotska lepota žene. Naravno, nije mala stvar prepoznati takvu lepotu na prvi pogled. To je - umetnost!"

10.7.06

Milan Kundera "Smešne ljubavi"



 art credits: MultiCurious
"Kada bi voljena osoba stalno bila prisutna, bila bi, u stvari, prisutna samo u svojoj neprestanoj prolaznosti, koju je moguće zaustaviti samo u trenucvima usamljenosti."

*

"Ne treba se stalno vraćati u prošlost. Dovoljno je već i to što joj i protiv svoje volje moramo poklanjati toliko vremena. "

*

"U životu, dragi moj prijatelju, nije reč o tome da osvojite što je moguće veći broj žena, jer je to samo spoljašnji uspeh. Reč je, pre svega, o tome da negujete sopstvene visoke zahteve, jer se u njima ogleda mera vaše lične vrednosti. Zapamtite, dragi prijatelju, da pravi ribar vraća sitne ribice u vodu!"

8.7.06

Čarls Bukovski "Holivud"

"Vratio sam se hipodromu. Ponekad se pitam, šta ja tražim tamo. A ponekad znam: to me drži u dodiru sa realnošću od koje je sačinjen ovaj svet. Gramzivost, strah, gnev - sve je tu!"

30.6.06

O čovečanstvu...

Pa vi još uvek delite čovečanstvo na narode. Zar vas to nije prošlo?
Nisam delio ja. Čovečanstvo se delilo.

29.6.06

Herman Hese "Stepski vuk"

art credits: vbagiatis
"Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred sveta čiji ciljevi nisu moji, čije mi radosti ništa ne znače. A ono što se u meni dogadja, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svet voli i traži možda jedino u pesničkim delima, a u životu smatra ludošću!"

28.6.06

Herman Hese "Stepski vuk"

"Usamljenost je nezavisnost. A ja sam je preživljavaoi stekao tokom dugog niza godina. Nezavisnost je hladna, ali je i spokojna, čudesno spokojna i prostrana kao onaj hladni i tihi prostor u kome se okreću zvezde."