Miroslav Antić - Ekspres za Sever

Možda niko nije umeo da te želi ovako kao ja noćas.
Tvoje ruke bele kao samoća.
Tvoja bedra sa ukusom platna i voća.
Tvoj malo šuštavi glas.
Sa nosom dečački prilepljenim uz okno vagona,
nejasan samom sebi kao oproštajno pismo padavičara,
i čudno uznemiren toplinom kao razmažen pas,
putujem, evo, putujem,
da natrpam u glavu još neslućene predele,
da drveću poželim najlepšu noć na svetu,
da se vrtim kao lišće,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.
Da malo nemam plan.
Da imitiram klavijature,
liftove i okean.
Da zaboravim ruku na tvom struku.
I lice uz tvoje lice.

Haustor - Ula ulala

Reci kak' se zoveš ti, i otkud ti snaga

da me možeš povesti gore s moga dna?

Miroslav Mika Antić - Ako se ikada zaljubiš

Zaljubi se u nekoga ko želi da zna tvoju omiljenu boju i kakvu kafu piješ.
Zaljubi se u nekog ko voli način na koji se smeješ i ko će apsolutno sve učiniti da te nasmeje.
Zaljubi se u nekog ko stavlja glavu na tvoje grudi samo da čuje otkucaje srca.
Zaljubi se u nekog ko te ljubi u javnosti i sa ponosom te “pokazuje” drugima.
Zaljubi se u nekog zbog koga ćeš se pitati zašto si se u početku uopšte bojao zaljubljivanja.
Zaljubi se u nekog ko nikada ne bi želeo da te povredi.
Zaljubi se u nekog ko je zaljubljen u tvoje mane i misli da si savršen baš takav kakav jesi.
Zaljubi se u nekog ko misli da si ti baš ta osoba pored koje bi voleo da se probudi svaki dan.

Miroslav Mika Antić - Kroj

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe skidati. Na meni ćeš se raspasti. Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove detinje duše. I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati. Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati moju kožu sa tvojom. Ne znam da li me shvataš: to nije prožimanje. To je umivanje tobom. Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje maštom. Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.

Enes Kišević - Izmedju dva krika

Čovjek sam, i ništa ne znam.

Možda bih ti više mogao reći

Da sam svjetlo što se gnijezdi

U očima tvojim

Jer da sam i jelen, i jasen u planini

Zbog tebe bih sišao među ljude

Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo

Koje sve manje nosim kao teret

Dobro je što nisam niknuo

U nekom poljupcu prije,

Ili poslije tvoga daha.

Dobro je što sam se zadesio

U istom svijetu sa tobom.

Ovaj kratki izlet na zemlji

U meni već prerasta

U jedno sveopće viđenje s tobom

Ma gdje bila na svijetu

Dobro je znati da jesi.

Krikom me moja roditeljka

K tebi donijela,

I krikom ću nebo prepoloviti

Kad se budem otkidao od očiju tvojih

Enes Kišević - I ništa te kao ne boli

Dan je kao suncan.

Ti si kao veseo.

Prolazis, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.

Svima je kao dobro.

Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Zivi se kao u miru.

Ptice su kao slobodne.

Buducnost kao na dlanu.

Savjest je kao cista.

I suncu je kao jasno.

O, srce, kao pjevaj.

Svi se kao brinu o svima.

Svatko je prijatelj kao.

Svima je kao stalo do tebe,

i do svijeta.

I dan kao ode.

I ti se kao smijesis!

I nista te kao ne boli.