Jasmina Malešević & Vojislav Brković "Rodjeni iz iste smrti"
"Zato što hiljadu godina duvam u vetar kao žena, uz vetar kao devojka, sa vetrom kao budala.
Zato što hiljadu godina devinog hoda ne može da nas razdvoji, ni osušeno nebo, ni kamen oko vrata.
Zato što hiljadu godina udaram i ljubim."
*
"Bila je noć, nebo puno bora kad dotakoh grešku. Setih se oca, sa sto želja i pijanih kajanja. Bila je noć, kad spra me kiša a u očima tvojim presekoh sebe na dva jednaka dela. U jednom stežem grešku, u drugom svetlost."
*
"Na zivot gledam kao da ne postoji. Kao na viziju do koje beskonacni vodi put, kao na prazno svetilište, na istrgnutu iskru, na mudraca misli nejasne. Na zivot gledam kao da ne postoji, kao na obruc oko sna, na slobodnu volju iz koje rec provali.
Tvoja ruka otvara vrata u pravi cas. Iz srca da mi izadje hladna tišina. "
*
"I Bog zna da prevari pa mu se opet klanjamo."
No comments:
Post a Comment