24.2.09

Ivo Andrić "Ex Ponto"

Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice bledo, duboko spuštene veđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u letnji dan, sine moj!

- Šta si video u letnji dan, sine moj?

Video sam da je zemlja jaka i nebo večno, a čovek slab i kratkovek.

- Šta si video, sine moj, u letnji dan?

Video sam da je ljubav kratka, a glad večna.

- Šta si video, sine moj, u letnji dan?

Video sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmene greha i nesreće, da živeti znači slagati varku na varku.

- Hoćeš da usniš, sine moj?

Ne, oče, idem, idem da živim."

2 comments:

loli said...

Moja omiljena zbirka meditativne proze........Omiljeni književnik,i čovjek iz čijih stihova i rečenica,objašnjavamo sopstveni život.Drago mi je što postoje ljudi,koji vole Ex ponto,onako kako ga ja volim!!!!

Sanja Perić said...

Sa Epilogom iz Ex Ponto se kreće u život. Ja sam ga čitala u krug kada sam imala nekih 15 godina i u njemu tada naslućivala sa ogromnom strašću i žarom sve ono što me je u životu tek čekalo. Život je čaroban.

Hvala na komentarima Loli. :)