16.2.09

Ivo Andrić "Ex Ponto"



"Ko zna od srećnih i slobodnih šta je to samoća? Ni pauka nije bilo da bar jednom ne protka moju samoću, a čovek čije sam korake čuo pred vratima bio je moj neprijatelj."

"Mi nismo atomi prašine koja se u oblacima bez cilja diže leti nad drumovima, nego sićušni delovi beskonačnog mozaika kome ja ne mogu ni naslutiti smisao, oblik ili veličinu, ali u kom sam, našao svoje mesto i stojim pobožno, kao u hramu!"

"Sve što je ikada samo taklo oči, usne i ruke moje, sve je u mojoj svesti živo i svetlo na tamnoj pozadini ove patnje. Raskoš i lepota života žive neuništivo u meni."

"Svi gromovi nalaze u meni odziva, sve tišine nalaze u meni svoje mesto i svi vetrovi svoja polja i svoje magle gudure."

1 comment:

Anonymous said...

"Žene, u očima vašim sja ulomak jednog ljepšeg neba koje je sjalo nad srećnijim stvorovima no što smo mi i za neke strahovite kataklizme prslo u parčad"