10.11.07

Pol Valeri

art credits: demony
"Neki mlad i jak čovek posmatrao je svoj život jednog dana. Bilo je lepo i toplo. Sva njegova snaga osvajala ga je na suncu. Udisao je svim svojim srcem; osećao je punoću svoje snage u prelivima svojih mišića i svu skrivenu silinu delanja u nehajnom položaju svog odmora. Pomišljao je, pun lake veselosti, na svoju sirovu snagu, na sposobnost svojih ruku, svojih krsta, svoga pogleda i svoje brze moći suđenja. Bili su mu i duša i telo puni slobodnog vremena. Posmatrao je, osmehnut, svoj život, vidik, sve svoje mogućnosti i celo svoje stanje trenutka kao što se gleda na suncu dobar mač čvrsto u ruci. Šta činiti sa svim tim?"

1 comment:

Anonymous said...

Sve ono što moramo reći u poeziji - gotovo je nemoguće reći na dobar način, kaže Valery :)