12.5.09

Milena Jesenska "Put do jednostavnosti"

"Kada se zdrav i izdržljiv čovek udari u koleno ili pokvari stomak, nasmeje se, otrese i za kratko vreme mu je opet dobro. Kada se razmaženom čoveku pokvari stomak, odmah pozove doktora. Razmažen čovek može da bude bolestan po volji, koliko mu drago. ....

Kada bismo hteli, mogli bismo da budemo bolesni skoro uvek.
Kada bismo hteli, mogli bismo da idemo po svetu i puštamo da nas sažaljevaju.
Znate taj tip ljudi koji to radi?
Zimi im je isuviše hladno, a leti isuviše toplo.
Kada imaju puno posla frkću da ne mogu da ga savladaju,
a kada imaju malo, frkću da ne mogu da se izdržavaju.
Kada im se nešto desi, govore: "Ja to ne mogu da dozvolim!" A time misle da bi ostali ljudi to dozvolili.
Od nezadovoljstva prave pristup životu, i već sam sto puta pomislila da to nije loša ideja i da time može svašta da se dobije. Bar nekakvo opravdanje za sopstvenu nesposobnost.
Ti ljudi takvu hipohondriju neće da napuste. Kada bi je napustili i postali potpuno obični, normalni ljudi, pokazalo bi se da su previše normalni, možda i normalniji nego što bi im se dopalo."

10.5.09

Alber Kami "Pravednici"


"Da! Ja sam dobro razumeo vaš SISTEM! Dali ste im bol, glad i odvojenost da zaokupite njihovu pobunu. Iscrpljujete ih, ispijate njihove snage i proždirete njihovo vreme da ne bi imale ni snage ni vremena za gnev! Oni tapkaju, budite zadovoljni... Ali ja, koji sam porobljen kao i oni, ponižen s njima, ja vam ipak objavljujem da ste ništa. (Ona se smeje) Ne smejte se! Ne smejte se, budalo...Kažem vam, izgubljeni ste.Već ste pobedjeni, u krilu vaših najznačajnijih pobeda, zato što postoji u čoveku - gledajte mene - neka sila koju vi nećete ukrotiti, neka bistra ludost, delo straha i smelosti, neznana i zauvek pobednička. To je snaga koja će se dići i onda ćete znati da je vaša slava bila od dima."

9.5.09

Alber Kami "Pravednici"


"Sve najnužnije namirnice biće ubuduće na raspolaganju svima,
to jest, deliće se na male i jednake delove svim gradjanima koji budu mogli dokazati svoju lojalnu pripadnost novom društvenom uredjenju.

Sve se vatre moraju pogasiti u 9 sati naveče i niko neće moći prebivati na javnom mestu ili hodati ulicama grada bez propusnice, propisna oblika, koja će se izdavati samo u izvanredno retkim slučajevima i prema nahodjenju.

Najstrože je zabranjeno pružati pomoć bolesnim osobama, ako to ne znači dojavljivanje vlastima koja će se o njima pobrinuti. Potkazivanje medju članovima iste porodice posebno se preporučuje, te će biti nagradjeno dodeljivanjem dvostrukog obroka hrane, nazvanog "dnevnim gradjanskim obrokom".

8.5.09

Film "Velika očekivanja"



Pip: Shvatio sam, da što sam se više trudio da postanem džentlmen - jedino sam uspevao u tome da postanem snob.

*

Ms. Nora Digger Dinsmoor: Ona je slomila tvoje srce. To je činjenica! I pored toga što sam te upozoravala, i pored toga što sam ti garantovala da će te ta devojka jezivo povrediti - ti si nastavio po svom tvrdoglavo! Ah.. zar nije ljubav predivna?

*

Estella: Mi smo to što jesmo. Iluzija da se ljudi mogu promeniti.

7.5.09

Alber Kami "Pravednici"


Glazbena uvertira čija središnja tema podseća na sirenu za uzbunu.
Zastor se diže. pozornica je u potpunom mraku.
Uvertira završava, ali tema uzbune ostaje, kao daleko brujanje.
Iznenada, u dubini, sa leve strane pozornice, pojavljuje se kometa i polagano se kreće prema desnoj strani.
Kometa osvetljava, poput kineskih sena, siluete više ljudi koji su okrenuli ledja publici, nepomični, nagnuvši glave prema kometu.
Odzvanja četiri sata. Dijalog je gotovo nerazumljiv, nalik na mrmor.


- Kraj sveta!
- Ne, čoveče!
- Ako svet umre...
- Na kolena, ovo je komet zla...
- To je znak rata...
- To nije nikakav znak.
- Kako se uzme.
- Dosta! To je vrućina. U naše se doba više ne veruje u znakove, šugavče! Srećom smo suviše razumni...
- Ti suviše toga prezireš... Štedi svoj prezir, trebaće ti.
- Meni ništa ne treba. Prezira imam do smrti. I ništa ovozemaljsko neće nikad biti iznad mene, ni kralj, ni kometa, ni moral! Ne želeći više ništa ja sam iznad svega.

6.5.09

Žak Prever "Obletao je oko mene"

Obletao je oko mene
Za vreme mnogih meseca dana i časova
I stavio je najzad ruku na moje grudi
Nazivajući me svojim malim malim srcem
Istrgao mi je obećanje
K'o što se istrže cvet iz zemlje
I zadržao ga u svome sećanju
K'o što se čuva cvet u zimskoj bašti
A ja
Zaboravila sam na svoje obećanje
I cvet je brzo svenuo
Oči su mu se iskolačile
Pogledao me je popreko
I uvredio tesko
A drugi je došao i nije mi ništa tražio
Ali me je celu obuhvatio pogledom
U času za njega bila sam naga
Od glave do pete
I kada me je svukao
Dopustila sam mu da od mene čini šta hoće
A nisam znala ni ko je on

2.5.09

Zen priča



"Rjokan, učitelj zena, živeo je vrlo skromno u jednoj maloj kolibi u podnožju brda. Jedne večeri lopov uđe u kolibu i otkri da u njoj nema ničega što bi moglo da se ukrade.
Rjokan se vrati i zateče ga. "Možda si prešao dug put da me posetiš", reče pljačkašu, "i ne bi trebalo da se vratiš praznih ruku. Molim te, uzmi moju odeću kao poklon."
Lopov ostade zaprepašćen. Uze odeću i pobeže.
Rjokan sede onako neodeven da posmatra mesec. "Jadnik", sanjario je, "voleo bih da sam mogao da mu dam ovaj lepi mesec."